Austrija, normalna desničarska zemlja?
19. april 2018
Austrijski ministar unutrašnjih poslova Herbert Kikl (FPO) predstavio je svoj novi paket mjera za azilante. Ranije je bio veliki provokator, sada se ponaša kao pravi trezveni službenik. Kada je 31-godišnji Sebastijan Kurc u decembru formirao vladu zajedno sa Kiklovom FPO, dugogodišnja opozicona stranka se našla u ulozi u kojoj se ne snalazi najbolje. I Herbert Kikl je imao određenih teškoća. U januaru je zatražio da se potražioci azila „koncentrisano“ smjeste u jednom centru. I ne razumije zamjerke na svoj izbor riječi. No, otada je postao nešto oprezniji – doduše, samo retorički, a ne i sadržinski. Jer, kada je riječ o migraciji i azilantskoj politici, desničarska FPO u Austriji odavno ne važi kao radikalna, već kao mejnstrim. Pooštravanje zakonskih odredbi o dobijanju azila više ne predstavlja temu oko koje se diže prašina u zemlji koja je kolektivno skliznula udesno.
Zadiranje u lekarski zavet ćutanja?
Savjetnik za politiku iz Beča, Tomas Hofer u razgovoru za DW kaže da je Vlada Austrije našla pravu mjeru da zadovolji prohtjeve većine građana. A i opozicija je upadljivo uzdržana. Jer, Austrija postupa kao i mnogi drugi: izbjeglicama oduzima gotovinu – što radi i Danska, a i neke njemačke savezne pokrajine. Podaci o kretanju koji mogu da se očitaju sa mobilnih telefona se uzimaju za provjeru korišćenja izbjegličke rute – i to je svakodnevna praksa u Njemačkoj. Nešto škakljivija je situacija sa ukazom bolnicama i ljekarima da daju informacije o trajanju ljekarskog tretmana potražilaca azila.
Ljekarska komora je reagovala negodovanjem, jer bi ta informacija mogla da se podvede pod ljekarski zavjet ćutanja. Na tome je i ostalo. Nema većeg otpora vladinim mjerama, iako je Kikl prošle nedjelje najavio čak i veliku promjenu u evropskoj azilantskoj politici, Njegova vizija: nema više zahtjeva za azil na evropskom tlu.
Hajderov duh živi
I to bi moglo da dobije podršku većine u Austriji. Jedna velika studija o parlamentarnim izborima u oktobru 2017. je pokazala da su teme koje su najviše zanimale birače – posebno one koji su glasali za OVP i FPO - bile migracija i integracija.
Tako je koalicija u prvim mjesecima svog mandata već poradila na pooštravanju zakonskih odredbi o azilu i planovima o zabrani hidžaba za djevojčice u obdaništima i osnovnim školama. Osim toga, vlada drastično smanjuje budžet za integraciju. „To su brzi uspjesi za vladu – obje stranke mogu da posluže svoju klijentelu", kaže ekspert Tomas Hofer.
Takva politika 1993. još nije bila „dobitna tema" u Austriji. Tadašnji lider FPO Jerg Hajder, tražio je referendum pod motom „Austrija prije svega" sa 12 zahtjeva, među njima i onaj za hitnom zabranom doseljavanja. Socijaldemokrate i OVP su se vehementno usprotivile održavanju takvog referenduma, i održane su i velike demonstracije protiv FPO – najveće u poslijeratnoj istoriji Austrije – koje su nazvane „more svjetlosti".
Tek ćemo videti...
Hajdera je tada podržalo samo osam odsto građana sa pravom glasa – što je bio težak poraz. Danas su dijelovi ondašnjih Hajderovih zahtjeva već sprovedeni u djelo, a vlada radi i na još jednom: da se u školama djeca koja ne govore dobro njemački smjeste u posebne razrede. „Sadržinski je FPO sprovela sve ono što je htjela", kaže Tomas Hofer.
Tokom posljednje predizborne kampanje, i hrišćanskosocijalna OVP je sa svojim kancelarskim kandidatom Sebastijanom Kurcom prešla na liniju desnice i to toliko otvoreno da je FPO na svojim predizbornim plakatima preporučivala da se glasa „za original umjesto za kopiju" – to jest, za Hajnc-Kristijana Štrahea umjesto za Sebastijana Kurca.
U dijelovima kancelarske stranke OVP još ima onih koji su vrlo rezervisani prema FPO, ali o tome rijetko ko nešto javno izjavi. OVP čuva harmoniju u koaliciji, a ona je najveća upravo u migracionoj politici. Doduše, još nema velikih reformi koje je obećavao kancelar Kurc – na primjer, u socijalnoj politici u kojoj se dvije koalicione stranke obraćaju različitim klijentelama – konzervativci uglavnom onima sa velikim zaradama a desničari „malom čovjeku“. Tek kada dođe i do takvih reformi, vidjeće se kolika je stvarno harmonija u vladi, i da li su nekadašnji provokatori dorasli novoj ulozi.