Ateno, a gdje je plan?
7. februar 2015Baš su si to dobro zamislili, ti poletni dečki iz Atene. Mala turneja po Europi u economy-klasi: London, Pariz, Bruxelles, Berlin, Frankfurt na Majni. Kako bi molili za razumijevanje, za strpljenje, i naravno: za novac. Bolje rečeno: oprost duga.
I onda se priča o rezanju dugova, pa onda opet o "vječitim" obveznicama (čiji je rok isplate jednoga dana u dalekoj budućnost, dakle nikada), pa onda o "rastezanju" roka otplate. I sve se to začini argumentima u stilu: milijarde pomoći EU-a i MMF-a guše zemlju, zato što se na već golemo brdo dugova natovari još više dugova.
Nema plana
Grčka je najbolji mogući primjer za klijentelizam i korupciju, za birokraciju koja je u totalnom nerazmjeru s minijaturnom gospodarskom snagom, koja iznosi jedva desetinu francuskog BDP-a. Jednom start-up-poduzeću u Grčkoj treba godina dana da prikupi sve dozvole za pokretanje posla. Povišenjem minimalne plaće Alexis Tsipras neće se moći boriti protiv zastrašujuće stope nezaposlenosti među mladima. A to mu neće poći za rukom ni s tisućama državnih službenika koje namjerava ponovno zaposliti.
Možda je putovanje u (najprije) Bruxelles bilo simbolično, kako bi se vrhovnim Europljanima zajamčilo da se itekako namjerava ostati u Uniji i zadržati euro. Ali puno hitnije bi gospodin Tsipras trebao otputovati u Španjolsku, Latviju i Irsku. I tamo je kriza ostavila duboke tragove, ljudi su patili. Ali njihove vlade su programe štednje svejedno provele i sad se vide i prvi uspjesi. To je i u Grčkoj bilo tako: prije tri godine pad BDP-a od 10%. A sad je tu, doduše sićušan, ali ipak plus. Ali Grci su izgubili strpljenje i na biralištima su se drugačije odlučili.
Sve od početka
Kreditori su na izbacivanje omražene "Trojke" reagirali prilično opušteno. Samo nekoliko sati nakon što je atenski ministar financija napustio zgradu Europske središnje banke, ESB je priopćio da od sljedećeg tjedna neće više prihvaćati obveznice grčkih banaka (slabog boniteta) kao sigurnosni polog. To je bila reakcija na najavu nove vlade u Ateni da će okončati program štednje. No, taj je program bio preduvjet za to da ESB takve obveznice uopće bude prihvaćao kao polog. To je šef ESB-a Draghi svom gostu mogao naravno reći i tijekom razgovora. Ali nije.
Tko je kriv?
Pritom je "Trojka" najmanji problem. Etiketu se može jednostavno maknuti, i onda Atena mora pregovarati s EU-om, MMF-om i ESB-om pojedinačno. To je samo simbolika, u predizbornoj je kampanji možda i poslužila dobro kao simbol za neprijatelja. Ali dugovi su još tu, nisu se izgubili i ugovori neće prestati važiti samo zato što je dužnost preuzela nova vlada. Nije "Trojka" dovela Grčku tamo gdje se ona danas nalazi. To su bile očito nesposobne ranije vlade u Ateni. To su bili nesposobni birokrati u Bruxellesu koji su vjerovali statistikama iz Atene.
Kako bi se stvar privelo (dobrom) kraju, postoje dva puta: ili državni bankrot zemlje, povezan s izlaskom iz eurozone. Ili europski "Marshallov plan" za Atenu kojim bi se doista potaknuo gospodarski razvoj zemlje. Problem je samo: i kod takvog plana će donatori postavljati preduvjete. Izgleda da to i nije baš dobar plan. Umjesto trajne krize i kontinuirane alimentacije dakle ipak radije brzi kraj priče praćen šokom, nego šokovi bez kraja.
Osim ako Tsiprasova družina iz rukava ne izvuče neku senzacionalnu kartu i predstavi još bolji plan. Grcima bih to želio. Ali nekako u to ne vjerujem.