Around Srebrenica - podsjećanje i opomena

Tridesetak crno-bijelih fotografija posvećenih zločinu u Srebrenici italijanskog fotografa Alesandra Kokoloa (Alessandro Coccolo), propraćenih tekstovima novinarke Simonete di Zanuto (Simonetta Di Zanutto) prvi put postavljene su prije godinu dana u Udinama. Izložba od tada ne prestaje da putuje po Italiji, a od srijede je otvorena u Sijeni. Neke fotografije gotovo da su ogoljena dokumentaristika, dok su druge izraz ličnog doživljaja - ali bez ambicije autora da daju konačne odgovore na pitanja koja nameće srebrenički zločin. Autori kažu da im je cilj da oni koji u Italiji o tome ništa ne znaju, saznaju šta se to prije 20 godina desilo na samo nekoliko stotina kilometara od njih, i da doprinesu tome da se Srebrenica ne zaboravi i da ostane neka vrsta opomene i upozorenja.

„Traume i emotivni naboji su tako jaki na tom području, da bi najadekvatniji uvod u sve bio da se ostavi prazna stranica papira. Možda je potreban cijeli jedan život da bi se objasnilo koliko je duboko ono što tamo muči ljude, cijele porodice i zajednice", napisao je u uvodom dijelu kataloga izložbe jedan od saradnika na projektu Leonardo Baratin.

Srebrenica je simbol

Fotografije su prije svega podsjećanje na zločin koji se u Srebrenici dogodilo u julu 1995. godine, ali i pokušaj da se predstavi ono što je bio nekada i što je život danas na cijelom području BiH.

„Naslov izložbe Around Srebrenica nije slučajan. Reč „around" ukazuje na to da želimo da objasnimo sve ono što postoji oko Srebrenice, što se nje tiče. Ali ne samo u istorijskom ili geografskom smislu. Naslov ima simbolično značenje, željeli smo da pokažemo da Srebrenica ima univerzalni smisao, da je simbol, jer se nasilje, nažalost kroz istoriju stalno ponavlja. Važno nam je da i mladi shvate da je to aktuelno, ali ne samo zato što se desilo prije ne tako mnogo godina, nego i zbog onoga što se danas dešava u svijetu", kaže u razgovoru za DW Simoneta de Zanuti.

Ne zaboraviti da je BiH dio Evrope

O Srebrenici se u Italiji mora znati više, kaže istoričar Simone Malavolti, učesnik u organizaciji izložbe u Firenci. „Skoro niko u Italiji ne zna ništa o Srebrenici, pogotovo među mladima. Samo mali broj ljudi nešto zna, i to su oni koji su se iz nekog razloga zainteresovali za Balkan. Izložba je pokazala da su mnogi učenici, koliko i nastavnici zainteresovani da shvate šta se tamo dogodilo. U našim udžbenicima o tome nema mnogo informacija. Kroz izložbu smo pokušali da objasnimo prije svega šta se dogodilo u Srebrenici, ali i to da je bilo zločina na svim stranama. Zato tu ima i fotografija Srba koji oplakuju svoje bližnje. Mladi osjećaju da je važno znati da se desilo prije samo 20 godina, i to u sred Evrope, na sat-dva sata avionom odavde. Pa Pariz je dalje! Moramo iznova ponavljati da je BiH u Evropi - iako nije u EU, i to je samo jedan od razloga zbog kojih o Srebrenici ovdje moramo znati više".

Na Balkanu riječi kao kamenje

Izložbu između ostalog čine fotografije sa obilježavanja srebreničkog zločina 11. jula 2015. godine. Tekst Simonete de Zanuti opisuje atmosferu koja je tog dana vladala u Potočarima - prisustvo ogromnog broja novinara, i dolazak aktuelnog premijera Srbije Aleksandra Vučića. "Niko nije zaboravio (Vučićevu prošlost) malo njih mu je to oprostilo. Ipak,  pozitivno su ga primile Majke Srebrenice, iako je njegovo prisustvo za mnoge i dalje neprihvatljivo... Od sutradan, u narednih 364 dana, memorijalni centar ponovo je otvoren za posjete, ali bez gužve i bliceva fotoaparata. Da li će to biti dovoljno da se krene na put ka zajedničkom sjećanju, koje priznaje i poštuje sjećanja svih?", napisala je ona.

U razgovoru za DW kaže da joj zadatak da prenese atmosferu iz Srebrenice i cijele BiH ni malo nije bio lak. "Poslije tog putovanja, toliko bogatog i toliko ispunjenog utiscima, emotivnim nabojem, učinilo mi se da je skoro obavezno da to opišem. Ali ispričati priču sa putovanja u BiH je za mene bio veoma težak zadatak. Na Balkanu su riječi kao kamenje. Teško ih je izabrati, da bi se opisalo ono što se tamo dogodilo".

Jedan zločin ne može biti opravdanje za neki drugi, ističu i Di Zanuto i Malavolti, a ključna stvar za pomirenje je pronaći snagu da se čuju i patnje „druge strane". „Savremena BiH nije lišena nacionalizma. Veoma je bitno da se svi saslušaju i da se razumije bol onog drugog. To je prvi korak. Onda se može izgraditi nešto bolje. Zato mislim da je važno izgraditi zajedničku istoriju“, ističe Malavolti.

Stiče se utisak da je kompleksnost Balkana, njegove istorije i odnosa među narodima osjetio i Alesandro Kokolo, pa ne čudi njegova odluka da u svoju izložbu uvrsti i fotografiju na kojoj se vidi bilbord sa natpisom - „Teško bogu sa nama kakvi smo".

Prošlost opterećuje sadašnjost i budućnost

„U BiH  za sada nema dovoljno perspektive za razvoj. Zbog toga su ljudi i dalje zatvoreni da čuju druge. U svim zemljama je tako - ako nema perspektive za razvoj, ljudi ostaju u prošlosti, i prošlost opterećuje i sadašnjost i budućnost. Naravno da sjećanje ima ogromnu važnost, ali mora se krenuti naprijed. Srebrenica je nekada bila predivno mjesto, sa sjajnim potencijalima. Prošlost se ne može i ne smije zaboraviti, ali treba učiniti napor i dati šansu za perspektivu i tog područja i cijele BiH“, zaključuje Simoneta di Zanuto.