1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Apatridi u Njemačkoj - bez državljanstva nema ni prava

6. novembar 2023

Novim zakonom o državljanstvu njemačka vlada želi olakšati naturalizaciju stranaca u društvo. Ali za 126.000 ljudi bez državljanstva se ništa ne mijenja – oni ostaju „nevidljivi“.

https://p.dw.com/p/4YEd9
Deutschland Kirchdorf 2018 | Grenzkontrolle bayerische Landespolizei | Reiseausweis für Ausländer
Foto: Lino Mirgeler/dpa/picture alliance

Otvaranje bankovnog računa je teško bez osobne iskaznice. Ili rezerviranje hotela - jer i tu postoji rubrika za državljanstvo. Sklopiti brak gotovo je nemoguće, a postati državni službenik ne dolazi u obzir.

Za ljude poput Christiane Bukalo, 29, rođene u Njemačkoj, ali bez državljanstva, svakodnevni život može postati izazov u bilo kojem trenutku. „Ne možeš putovati, jer je potrebna putna isprava. Imaš poteškoća kada treba dobiti posao. Često je teško započeti studij, ali ga je teško i završiti. Znam ljude koji nisu mogli diplomirati jer su na kraju morali predočiti rodni list za ispit. A uz to osobe bez državljanstva nemaju pravo glasa, čak i ako su oduvijek ovdje živjele", kaže ona za DW.

Christiana Bukalo
Christiana Bukalo Foto: Dominik Morbitzer

Bukalo, kći roditelja iz Zapadne Afrike s nejasnom nacionalnošću, jedna je od sve većeg broja ljudi u Njemačkoj koji nemaju nikakvo državljanstvo. Trenutno ih je 126.000. Tu je velik broj Palestinaca i Kurda, ali i bivših građana Sovjetskog Saveza ili Jugoslavije, čije države više ne postoje. To je život na marginama društva - apatridi su iz mnogih stvari isključeni.

- pročitajte još: Njemačka: Lakše do dvojnog državljanstva

Bukalo je od malih nogu naučila što znači biti bez nacionalnosti. „Čak i kao djetetu ti govore da tu ne pripadaš i da ne bi trebala ostati ovdje, ali u isto vrijeme ne možeš nikamo otići. To su vrlo banalne stvari: razmjene studenata, jezična putovanja, skijanja u inozemstvu - ništa od toga nije moguće. I naravno, to je povezano s velikim osjećajem srama jer stalno morate objašnjavati nešto što vama nikad nije objašnjeno."

Statefree: glas za osobe bez državljanstva

Dugo su informacije o osobama bez državljanstva i za njih bile jednako nevidljive kao i same te osobe. No, prije dvije godine je Christiana Bukalo odlučila osobama bez državljanstva dati glas: u Münchenu je osnovala organizaciju za ljudska prava Statefree. Cilj: eduacirati ljude, okupiti pogođene i učiniti apatridstvo vidljivim.

Ali i postavljati zahtjeve političarima. „Imamo ekstremnu reprodukciju apatridstva u Njemačkoj jer nema interakcije s djecom bez državljanstva koja su ovdje rođena. Zato zahtijevamo da se djeca bez državljanstva koja su rođena u Njemačkoj odmah identificiraju kao apatridi. I da dobiju pravo na njemačko državljanstvo u prvih pet godina života."

Modernizirano imigracijsko pravo bez apatrida

Tradicionalno se u Njemačkom pravnom sustavu više pozornosti poklanja podrijetlu neke osobe, nego mjestu njezina rođenja. Ako su roditelji bez državljanstva, novorođena beba je to također. Rezultat: svaka treća osoba bez državljanstva u Njemačkoj je maloljetna. S druge strane, Bukalo poznaje i 65-godišnjake koji su rođeni u Njemačkoj, a još su bez državljanstva.

Statefree je polagao velike nade u novi zakon o državljanstvu sadašnje vlade koju čine socijaldemokrati (SPD), Zeleni i liberali (FDP), koja je sebe u koalicijskom sporazumu opisala kao progresivnu koaliciju. Ali tema apatridstva se ne pojavljuje u nacrtu zakona.

Na pitanje DW-a, iz Saveznog ministarstva unutarnjih poslova (BMI) su odgovorili: „Interesi osoba bez državljanstva već su dovoljno uzeti u obzir u zakonu o državljanstvu. Osim toga, opći propisi za stjecanje njemačkog državljanstva primjenjuju se i na osobe bez državljanstva, budući da su one također stranci u smislu ovog zakona."

Deutschland | Bundestag Olaf Scholz
Kancelar Olaf Scholz najavljuje "deportacije u velikom stilu"Foto: Annegret Hilse/REUTERS

Europa raspravlja o deportacijama, a ne o integraciji

Reforma novog zakona o državljanstvu s brzom naturalizacijom i poticajima za strane kvalificirane radnike dolazi u trenutku kada se u Njemačkoj burno raspravlja o doseljavanju i strancima. Kancelar Olaf Scholz najavio je da će se „konačno u velikom stilu" deportirati ljude koji moraju napustiti zemlju, a savezna vlada je upravo pooštrila pravila deportacije.

Christianu Bukalo stoga ne čudi nerazumijevanje problematike integracije osoba bez državljanstva. „To s jedne strane ima veze s općim nepoznavanjem situacije u kojoj se nalaze apatridi, a s druge općom političkom situacijom, skretanjem udesno u Europi. Njemačke stranke se trenutno teško pozicioniraju i zalažu za 'progresivna' rješenja, koja su u drugim zemljama, recimo poput Španjolske ili Portugala, već dugo uobičajena."

Nema jedinstvenih kriterija

Judith Beyer, profesorica etnologije na Sveučilištu u Konstanzu, radi i kao vještakinja na sudovima u Velikoj Britaniji u postupcima kada osobe bez državljanstva traže azil. Ona za DW kaže: „Apatridnost je problem koji još nije ušao u javnu raspravu u Njemačkoj."

Primjer pravosuđa: dok stručnjaci poput Judith Beyer u Velikoj Britaniji neovisno ispituju životne priče osoba bez državljanstva i njihovo je stručno znanje uključeno u konačnu presudu, u Njemačkoj se rijetko konzultira stručnjake. U ovoj zemlji odluka često ostaje isključivo na sucima.

Osim toga, u Njemačkoj ne postoje standardizirani postupci za utvrđivanje apatridstva: ured za strance u Münchenu ponekad odlučuje drugačije od onog u Hamburgu ili Kölnu. „Na kraju sve ovisi o tome tko sjedi s druge strane stola”, kaže Beyer. „To je ono na što se mnogi ljudi bez državljanstva uvijek iznova žale: nema pravne sigurnosti i njihova sudbina ovisi o raspoloženju službenika i njihovoj razini znanja. Često se uopće ne radi o lošoj namjeri, već jednostavno o nedostatku znanja o tome kako postupiti s osobama bez državljanstva."

Apatridi prvog i drugog reda

Ovisno o tome što ured za strance odluči, ljudi postaju apatridi prvog ili drugog reda. U Njemačkoj ima oko 30.000 osoba koji su, poput Christiane Bukalo, službeno priznati kao apatridi. Oni mogu biti naturalizirani nakon šest godina.

Symbolbild | Doppelte Staatsbürgerschaft | Reisepässe Deutschland Serbien
Koko do putovnice kada nema državljanstva?Foto: Nemanja Rujevic/DW

Međutim, većina njih, gotovo 100.000 ljudi, ima titulu nejasne nacionalnosti: izbjeglice koje ne mogu dokazati svoj identitet, poput Rohinđa koji su iseljeni iz Mijanmara. Ili djeca koja su rođena u Njemačkoj, ali imaju roditelje nejasne nacionalnosti. Za njih je naturalizacija često moguća tek mnogo kasnije.

„Ljudska prava mogu se ostvariti samo u okviru političke zajednice, odnosno države. To znači da se osobama bez državljanstva često uskraćuje 'pravo na prava'", napominje etnologinja Judith Beyer.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu