Antifašizam i radikalna ljevica u BiH

Stvarna nova ljevica u BiH nastala je na prošlogodišnjim februarskihm protestima i građanskim plenumima. To su lokalne inicijative po gradovima koje žele izgraditi pokret ili bazu odozdo prema gore, osnažiti sindikate i oformiti jake inicijative. Ističe se Tuzla, zatim Mostar, Sarajevo i Banjaluka.

“U centru naše pažnje je socioekonomski aspekt. Današnji antifašizam nije onaj revolucionarni koji smo imali sredinom prošlog vijeka. On se ogleda u borbi protiv kapitalizma, koji je osiromašio većinu. Uz to je neminovna borba protiv svih fašističkih i neofašističkih ideja i tendencija”, objašnjava mladi Sarajlija Minel Abaz.

Njegov banjalučki kolega, Dražen Crnomat kaže da se ovi pokreti u svojim sredima bore protiv novih nacionalizama koji su buknuli. Za jednakost, protiv klasne nepravde, za ravnopravnost muškaraca i žena. “U planu je otvaranje socijalnog centra u Banjaluci. Bitno je da ovaj lijevi diskurs uđe što više u društvo. Da svi postanu svjesni da se kroz reforme poništava socijalno naslijeđe, da gubimo sve za što smo se izborili nakon Drugog svjetskog rata. Predali smo se i odustali od naših prava”, dodaje Crnomat.

Ljevica sve popularnija zahvaljujući Sirizi

Učesnici plenuma iskoristili su poznanstva, razmijenili iskustva i ideje kako bi stvorili novi socijalni pokret. Plenumi nisu dali značajne rezultate, osim što su, prema njihovom mišljenju stvorili temelj za dalje djelovanje.

Dražen je uvjeren kako mladi u BiH imaju mnogo znanja i hrabrosti da pokrenu promjene: “Jači mobilizacijski momenat će se desiti u budućnosti, možda ćemo čekati ali svijest ljudi se mijenja, etničke podjele se prevazilaze jer smo svi pevareni”.

Cilj je što češće organizovati javne tribine, panele i slična okupljanja na kojima će se razgovarati. Minel Abaz smatra da je pokret najpotrebniji gradu Mostaru zbog svoje specifičnosti i duboke podijelenosti kojom su opterećeni njegovi stanovnici.

“Moja generacija je svjedok kontrarevolucije koja se dešava od početka devedesetih i traje do danas. Da je tako, dokaz su retradicionalizacija društva, poniranje u nacionalizam i na kraju krajeva četiri rata na prostoru bivše Jugoslavije”, smatra dvadesetčetvorogodišnji politikolog.

Šta je danas fašizam i kako ga definisati na sedamdesetu godišnjicu pobjede antifašizma, pitanje je na koje treba tražiti odgovor, poručuju naši sagovornici. Abaz podsjeća kako slovenački sociolog Rastko Močnik ne pita ima li fašizma na Balkanu, već koliko ga ima.

Da je komunista u duši, za sebe kaže tuzlanski profesor Edin Delić. On je na prošlim izborima bio kandidat Komunističke partije BiH.

“Šta je komunizam? Prvo to moramo razjasniti. Iza te riječi mnogi vide nešto što nema veze sa samom njegovom idejom. Ja ne zagovaram utopistički i golootočki komunizam, već zdrave lijeve pozicije.”

Profesor Delić tvrdi da su partije u BiH ostale bez ideologije. Ako u politici izgubite ideologiju, to postaje matematički kupleraj, kaže Delić:

“Mi smo rekli, nema koaliranja sa strankama koje imaju nacionalistička obilježja, to ne dolazi u obzir”. Komunizam nije antireligijski pokret, već treba zagovarati vjersku toleranciju, objašnjava on i dodaje da je to danas borba za pravedniju raspodjelu dobara u svijetu.

Rođen nakon raspada Jugoslavije, Minel Abaz nastoji objektivno promišljati o sistemu koji je obilježio drugu polovinu dvadesetog vijeka na Balkanu: “Nije bilo slobode u određenim segmentima, to treba imati na umu. Ipak neću pretjerati ako kažem da je razdoblje od 1945. do 1990. najprogesivniji period na našim prostorima”.

“Komunizam je nepravedno satanizovan”

Od raspada zemlje, na tlu bivše Jugoslavije građena je antikomunistička, antisocijalistička, pa i anti-antifašistiška propaganda, objašnjava mladi Sarajlija. Tako da je danas, smatra on, najteži zadatak osvijestiti mlade i ukazati im na prave vrijednosti kako bi svjesno donosili odluke. “Spotičemo se posljednjih dvadeset godina. Privatizacija je naravno najgora pošast. U Srbiji i Hrvatskoj je to prošlo po hitnom postupku, a kod nas očigledno slijedi. Mijenjaće se zakon o radu i privatizovati ovo malo javnog dobra što je ostalo”.

Centralni događaj oko kojeg se okupljaju sljedbenici antifašizma i nove ljevice u BiH održava se svake godine u Mostaru u septembru mjesecu. Na Anfi-fa festival dolaze aktivisti iz cijelog regina, Italije i Njemačke.

U Banjaluci je nedavno predstavljeno istraživanje slovenačke autorke Ane Hofman, pod nazivom “Novo čitanje partizanskih pjesama”. U gradu na Vrbasu uskoro bi mogao nastati aktivistički hor, čiji repertoar će činiti proleterske i partizanske numere. “Muzika pokreće ljude, budi empatiju, motiviše. Ideja je vrlo jednostavna, izađemo na javni prostor, okupiramo ga i pjevamo. To je sjajan način da se razvija svijest kod mladih”, objašnjava Dražen Crnomat.

“Sa Ovčara i Kablara”, “Konjuh planinom”, “Kad su Sremci krenuli”..., prepoznatljiv kulturno-umjetnički program, društvo “Josip Broz Tito” iz Banjaluke, izvodi već godinama. U BiH trenutno ima trideset ovakvih udruženja koja broje više od 30.000 članova. Predsjednik ovog banjalučkog je Mirko Raca. “Možda nas smatraju čudacima, ali niko nam ne može zabraniti odlazak u Kuću cvijeća, u Kumrovac, Drvar i sva stratišta NOR-a. Treba da vidite kako izgledaju naši susreti s Varaždincima, Riječanima, Crnogorcima, trčimo jedni drugima u zagrljaj i to nam niko ne može oduzeti”, s ponosom objašljava Raca.

I ove godine su na godišnjicu Titove smrti, 4. maja, u brojnim dnevnim listovima osvanule čitulje za, po mnogima, neprežaljenog predsjednka bivše države.