Ana Lalić dobitnica Nagrade za slobodu govora DW
3. maj 2020
DW je Nagradu za slobodu govora ove godine dodijelio novinarima širom svijeta za njihovo izvještavanje o korona krizi. Novinarke i novinari sa četiri kontinenta su nagrađeni zbog rada u teškim okolnostima kako bi uspjeli da objave nezavisne informacije o korona-virusu i njegovom širenju.
Jedna od njih je i Ana Lalić iz Srbije, novinarka portala nova.rs. Ona je početkom aprila provela noć u pritvoru osumnjičena za „uznemiravanje javnosti i širenje panike“ jer je izvještavala o očajnim uslovima u Kliničko-bolničkom centru Vojvodine. Prije nekoliko dana je Tužilaštvo konačno obustavilo postupak zbog nedostatka dokaza.
U petak (1. maj) Lalić je zatekla svoj automobil sa gumom koja je probušena oštrim metalnim predmetom. Policija je obavila uviđaj.
„Ne želim da se osjećam uplašeno, da me uvuku u paranoju i da se okrećem po ulici. Sada nažalost imam obezbjeđenje koje mi je dodijelila moja kompanija. U nekoj vrsti grča sam“, kaže Ana Lalić za DW. „Uglavnom mi ljudi na ulici daju podršku, ali uvijek mi poneko kaže da sam izdajica i već šta mi sve treba raditi. Neprijatno je. Ali neću prestati da radim svoj posao na način na koji ga radim, naprotiv, odlučnija sam.“
Ona vjeruje da konstantna kampanja kojoj je izložena i posljednji incident sa automobilom više pokazuju paniku vlasti i koliko joj smeta istina. O nagradi koju joj je dodijelio DW kaže:
„Vjerujem da sam i iz pritvora bila oslobođena isključivo zbog kolegijalnosti i solidarnosti, ne samo u Srbiji već u cijeloj Evropi. Takva podrška je svojevrstan štit. Daje mi uvjerenje da ovaj posao ima smisla, da istina na kraju mora da izbije na vidjelo koliko god je pritvarali.“
„Nadam se da je vlast naučila lekciju, da nijedan novinar više neće biti uhapšen u Srbiji samo zato što radi svoj posao jer smo im pokazali da to nećemo dozvoliti“, dodala je Ana Lalić.
Napadnuti, ugroženi, uhapšeni
„U vremenu globalne zdravstvene krize, novinarstvo ima ključnu ulogu i svaki novinar nosi ogromnu odgovornost", kazao je direktor DW Peter Limburg tokom objavljivanja imena dobitnika nagrada u Berlinu. „Svaki građanin ima pravo na činjenicama potkrijepljene informacije. Svaka forma cenzure može da košta života! Pokušaji da se kriminalizuju izvještavanja o aktuelnoj situaciji, jasno povrjeđuju slobodu mišljenja", naglasio je Limburg.
Povjerenica UN za ljudska prava, Mišel Bašle je u video poruci nagrađenima poručila da su široj javnosti neophodne „potpune i tačne informacije o pandemiji i da javnost mora biti uključena u donošenje odluka u njeno ime".
„Šokantno" je, kazala je, da se „novinari napadaju, da im se prijeti, da se hapse, da se optužuju zbog lažnih prekršaja ili čak nestaju jer su izvještavali o pandemiji".
Novinarske organizacije se žale na masivna ograničenja slobode štampe tokom pandemije Covida 19.
„U svim dijelovima svijeta autoritarni režimi ne mogu da se odupru tome, da ovu jedinstvenu krizu iskoriste kako bi kontrolisali ili pojačali kontrolu državnih medija, kao i državnu cenzuru", piše na portalu Reportera bez granica.
Međunarodni institut za štampu dokumentovao je više od 150 povrjeđivanja slobode štampe u brojnim zemljama (zaključno sa 29. aprilom). Institut je zabilježio slučajeve poput cenzure, ograničenja pristupa informacijama, ali prije svega hapšenja novinara i napada na novinare, kako verbalne tako i fizičke.
„Ne bojim se smrti"
Posebno je teška situacija za novinare u zemljama u kojima je sloboda štampe ionako ograničena. Kao na primjer u Kini u kojoj je u decembru 2019. otkriven virus. Cijeli svijet je u korona krizi mogao da osjeti „efekat totalne kineske kontrole izbještavanja", analiziraju Reporteri bez granica. Na rang listi ograničenja slobode štampe ova zemlja je na četvrtom mjestu otpozadi. Iza nje su još samo Eritreja, Turkemnistan i Sjeverna Koreja.
Na naslovnice svjetskih medija su prije svih dospjele informacije o više nestalih kineskih novinara, čiji je nestanak povezan s pandemijom. Advokat Čen Kiuši javnost je informisao preko Tvitera i Jutjuba iz milionskog grada u karantinu, Vuhana, prije nego što je 6. februara nestao.
„Bojim se. Ispred mene je bolest, a iza mene kineska policija i pravosuđe", kazao je Čen u jednom postu na Jutjubu malo prije nestanka. „Ali, dok god živim izvještavaću, i samo proslijeđivati ono što sam vidio i čuo. Ne bojim se smrti. Komunistička partijo, vjeruješ li da te se bojim?", govorio je u video klipu koji je pregledalo više od tri miliona osoba. A da se nije plašio Komunističke partije, ovaj advokat pokazao je 2019. kada je izvještavao o protestima u Hongkongu.
I biznismen Fang Bin postavljao je videa i uživo izvještavao o situaciji u njegovom rodnom gradu Vuhanu, ali i on je nestao. Jedan od njegovih najpoznatijih vieo snimaka prikazao je vreće sa leševima na kamionu ispred bolnice. Fange je početkom februara javio da mu je policija konfiskovala laptop. Takođe i da je bio saslušavan. Od 9. februara mu se gubi svaki trag.
Represija se, međutim, nastavlja. Od 19. aprila nestalo je troje kineskih aktivista koji su radili na jednom projektu protiv cenzure.
Prijetnje s najviše instance
Slučaj Jelene Milašine iz Rusije, izazavao je uzbuđenje širom svijeta. Međunarodno nagrađivana novinarka od 1996. piše za Novu gazetu. Sada je ova novinarka pod nadzorom Ramzana Kadirova, čečenskog moćnika, zbog izvještavanja o korona krizi u ruskoj automnoj oblasti Čečenskoj Republici. Sredinom aprila Milašina je pisala kako građani sa simpromima Kovid 19 ne idu na liječenje zbog straha od represalija. Dan kasnije Kadirov je u video poruci preko društvenih mreža pozvao tajnu službu Rusije da zasutavi „ove neljude koji pišu i provociraju moj narod". Ako vlast želi da „mi počinimo zločin i postanemo zločinci, onda neka to tako i kaže", rekao je Kadirov. Organizacije za zaštitu ljudskih prava su poruku okarakterisali kao prijetnje ubistvom Milašine.
Na prijetnje su reagovali povjerenica njemačke vlade za ljudska prava, Berbel Kofler, kao i francuski ambasador za ljudska prava, Fransoa Kroket. Oni su zahtijevali od Rusije da se pozabavi prijetnjama upućenim Milašini. „Prijetnje nosilaca državnih funkcija su u potpunosti neprihvatljive i protivne svakom vidu pravne države", stoji u zajedničkom saopštenju.
Milašina, koja već godinama istražuje o povredama ljudskih prava i korupciji u Čečeniji, je početkom februara bila pretučena u jednom hotelu u glavnom gradu Groznom.
12 dana zatvora
Za venecuelanskog novinara, Darvinsona Rohasa je izvještavanje o Covid 19 imalo drastične posljedice. Ovaj 25-godišnjak objavljuje informacije o korona-virusu na svom nalogu na Tviteru. 21. marta su ga u njegovom stanu, u glavnom gradu Karakasu, uhapsile specijalne jedinice FEAS-a. Rohas je na Tviteru napisao da su snage bezbjednosti dobile anonimno upozorenje o jednom slučaju korona-virusa. No, prema podacima Amnesti internešenala, njega je kasnije policija ispitivala o izvorima objavljenih brojki slučajeva korona-virusa.
Rohas je pušten nakon 12 dana zatvora uz kauciju i optužen za „promovisanje mržnje" i „podsticanje krivičnih djela". Amnesti je optužbe nazvao „politički mitivisanim". To je samo „pokušaj da se izvrši pritisak na Rohasa zbog njegovog izvještavanja o pandemiji u Venecueli".
Reporteri bez granica su od 2017. zabilježili rekordan broj proizvoljnih hapšenja i nasilja prema novinarima od strane policije i tajne službe ove južnoameričke države.
DW zahtijeva puštanje na slobodu novinara
„Mi nagrađujemo sve naše koleginice i kolege, koji u ovim teškim vremenima nasilno bivaju spriječeni da obavljaju svoj posao", naglasio je Peter Limburg, direktor DW-a u Berlinu.
„DW zahtijeva da svi novinari širom svijeta, koji su uhapšeni zbog izvještavanja o korona krizi, budu odmah pušteni na slobodu."
Freedom of Speech Award se dodjeljuje od 2015. inicijativama ili osobama, koje se na izuzetan način zalažu za ljudska prava i slobodu mišljenja. Između ostalih dosadašnjih dobitnika nagrade su i saudijski bloger Raif Badavi, Asocijacija izvještača iz Bijele kuće i meksička novinarka i autorka Anabel Hernandez.
Dodjela nagrada je obično bila vrhunac Global Media Foruma koji se održava u Bonu. Međutim, zbog pandemije korona-virusa konferencija će se ove godine održati virtuelno.
Dobitnici nagrade DW ove godine: Ana Lalić (Srbija), Blaž Zgaga (Slovenija), Sergej Sažuk (Bjelorusija), Jelena Mišina (Rusija), Darvinson Rohas (Venecuela), Mohamad Mosed (Iran), Betifik Ngumbvanda (Zimbabve), David Musisi Karjankolo (Uganda), Nurčan Bajsal i Ismet Džigit (Turska), Fares Sajedž (Jordan), Sidhart Varadarahan (Indija), Sovan Riti (Kambodža), Marija Viktorija Beltran (Filipini), Čen Kiši, Li Žehua i Fang Bin (Kina).