EU bespomoćna u zaštiti novinara

Najpoznatiji slučajevi ubijenih novinara posljednjih godina su bili ubistva Dafne Karuana Galicija na Malti i Jana Kučijaka u Slovačkoj. Oba su dovela do masovnih demonstracija i smjene vlasti. A onda je ovog ljeta ubistvo istraživačkog novinara, Petera R. de Vrisa, koji je pisao o kriminalu, šokiralo Holandiju; dok je ubistvo grčkog novinara Jorgosa Karaivaza prethodnog proljeća prošlo skoro nezapaženo u međunarodnim medijima.

Sada Evropska unija želi da zaštiti novinare, ali to skoro da nije ništa više od bespomoćnog gesta. Jer, razlozi su strukturalni i ukazuju da se debelo zakazalo.

Bljuzga korupcije i kriminala

Bombaški napad 2017. na maltešku istraživačku novinarku šokirao je jednako njene sunarodnike kao i javnost širom Evrope. Kako je bilo moguće da se usred Evrope dogodi takvo javno ubistvo jedne žene, koja je u svojoj zemlji objavila rat korupciji?

Rasvjetljavanje slučaja na Malti počelo je tek kada se umiješala EU i kada su kolege novinari počeli da istražuju pozadinu. U međuvremenu se, kao mogući organizator, pred sudom nalazi jedan oligarh, čijim se poslovima Galicija previše približila. No, ipak je prošlo dvije godine dok konačno vlada Džozefa Muskata nije podnijela ostavku. A nasljednici dolaze iz iste partije i zbog toga se sumnja u temeljitost rasvjetljavanja ubistva.

Slično je i sa slučajem Jana Kučijaka, kojeg su zajedno sa njegovom vjerenicom 2018. brutalno ubile plaćene ubice. Takođe i u Slovačkoj se radi o korupciji i upletenosti vodećih političara u kriminalne poslove, i takođe se odugovlačilo sa početkom istrage. I slovački reporter bi takođe mogao da bude žrtva oligarha, koji je na prvom procesu zapanjujuće oslobođen krivice. U međuvremenu je u toku žalbeni postupak.

Nasuprot ovim ubistvima, naručeno ubistvo holandskog kriminalističkog reportera došlo je iz krugova organizovanog kriminala. Sumnja se da su naručioci isti oni mafijaški bosovi, koji su inicirali ubistvo jednog advokata i svjedoka.

Bespomoćni prijedlozi

Kad EU sada predloži zemljama članicama da bolje zaštite novinare, to skoro da nije ništa više do izraz bespomoćnosti. Hotlajn i sagovornici u institucijama su besmisleni za ugrožene novinare, koji ne mogu da vjeruju sopstvenim vlastima. To posebno važi za one istočnoevropske zemlje, gdje je isprepletenost korumpiranih biznismena i politike postalo sistem i odavno potkopalo svaku zakonsku sigurnost.

Bugarska, Rumunija, Mađarska i druge su na primjer ono što eksperti nazivaju „captured state“ (zarobljena država) - države gdje su politika, javna uprava, pravosuđe i kriminalni biznismeni prerasli u zaraslu neprohodnu šikaru. Protiv toga teško da može bilo šta da uradi nekolicina nezavisnih medija, a istraživački novinari su u veoma velikoj opasnosti.

Zbog toga je užas u Holandiji bio utoliko veći, jer vlasti funkcionišu normalno, ali se organizovani kriminal ipak neometano godinama širio i malo je bilo pokušaja da se mafijaški klanovi sistematski suzbiju. U Grčkoj su naprotiv bili manje iznenađeni takvom „balkanizacijom“ države.

Zakazivanje pravne države

Ali, gdje god u zemljama EU postoji duboko ukorijenjena korupcija ili napredak organizovanog kriminala, to znači da je zakazala pravna država. Brisel je godinama ćutke posmatrao kako se ista u istočnoevropskim zemljama podriva, samo kako ne bi ugrozio politički mir. I tek sada je briselska komisija riješila da se bori protiv ovog trenda.

Tamo gdje postoji nezavisno pravosuđe i policija, krivični zakon u principu pruža istu zaštitu novinarima kao i svim ostalim građanima. Tamo gdje je politika potkopala pravnu državu, oni mogu da postanu slobodna lovina. A Evropi će biti teško da ispravlja greške iz prošlosti. I sada pozivanje država članica na bolju zaštitu novinara, nije nište do alibi-politika.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu