Afganistanski birači su prevareni

Čak i kada se misli da smo naviknuti na sve i da nas ništa ne može iznenaditi, Afganistanu još uvijek polazi za rukom da iznenadi sa još jednom apsurdnošću. Iskreno rečeno: ko je imao na umu da će nakon šestomjesečnog izbornog procesa, s dva izlaska na birališta, komplikovanom revizijom, beskrajnim pregovorima, telefonskim razgovorima i iznenadnim posjetama vodećih međurnarodnih političara, rezultat biti kao poslije neke dječije igre kada se svi proglase pobjednicima, kako se niko ne bi uvrijeđeno povukao?

Zbog takvog rezultata i sami Afganistanici u nevjerici trljaju oči. Ljutnja, koja se širi društvenim mrežama i koja je uperena protiv vladajuće elite, je ogromna. Većina komentara izražava ogorčenje, frustracije, ukazuje na tmurnu budućnost. Mnogi se više i ne oglašavaju, širi se fatalizam. Raspoloženje je još prije nekoliko mjeseci bilo sasvim drugačije: dva puta, u aprilu i junu su Afganistanci, uprkos opasnosti po zdravlje i život, masovno žurili na birališta. Slike, pune nade, su obišle svijet. Činilo se da je moguća demokratija na Hindukušu. U prvom izbornom krugu je Abdullah Abdullah bio u vodstvu, u drugom očigledno Ashraf Ghani.

To je nametnulo i otvorilo mnoga pitanja, čule su se optužbe o prevari. Glasovi su uz nadzor UN-a ponovo prebrojani. Istovremeno su oba kandidata pokušala postići dogovor o formiranju vlade "nacionalnog jedinstva." Počelo se širiti prvo razočarenje. Nakon dugog natezanja u nedjelju je potpisan odgovarajući sporazum. Ideja da se oba kandidata uključe u rad vlade se - istina - čini kao salamonski izlaz iz ćorsokaka u koji se zemlja manevrirala. Za razvoj demokratije u Afganisitanu to rješenje je međutim fatalno.

Nepoštivanje birača

Birači su morali steći utisak da se njihovi glasovi ne broje kada moćne elite ponovo međusobno postignu dogovor o tome ko će upravljati zemljom. Napomena: sporazum je javno potpisan prije nego su uopšte objavljeni izborni rezultati. Prema tom sporazumu će Ghani bit predsjednik, Abdullah prvi ministar. Još gore je da je nekoliko sati kasnije izborna komisija izašla u javnost, Ghanija zvanično proglasila predsjednikom ali nije objavila zvanične brojke, niti ozvaničila izbornog pobjednika. To predstavlja nepoštivanje birača bez presedana i -uz dužno poštovanje-, perverziju demokratije.

Nakon ovih iskustava sa afganistanskom varijantom uvezenog dobra - demokratije, ni malo ne bi čudillo kada bi se ljudi na Hindukušu okrenuli drugim oblicima vladavine. Talibani već sada jačaju, oni spretno koriste vakum moći koji je nastao tokom izbornog procesa. U korist im ide frustracija koja je nastala zbog političara.

Natezanja iz proteklih mjeseci također pokazuju da su i Abdullah i Ghani prije svega zainteresirani za sopstvenu vlast i moć. To dovodi do opasnosti da bi jedan ili drugi mogli koketirati s "božijim ratnicima" i očekivati njihovu podršku u ostvarenju u svojih ciljeva.

No, za Afganistan ipak postoji i nada. S novom vladom bi se mogli početi rješavati hitni zadaci: potpisivanje sporazuma o sigurnosti sa SAD-om i još ono što je važnije, pregovori o daljoj finansijskoj pomoći za zemlju pogođenu krizom.

Aschrafu Ghaniju je ta pomoć pod hitno potrebna ukoliko želi provesti svoje reforme u finansijskom sektoru. Za to je neophodno da svi članovi "vlade nacionalnog jedinstva" djeluju u istom pravcu: Paštuni, Tadžikistanci, Uzbeci, Hazari, sjever i jug, liberalne i konzervativne strane. Ako bi im to za duži period pošlo za rukom, onda bi to zaista bilo jedinstveno u afganistanskoj historiji. Šanse za to nisu loše.