40 godina Šengena: kontrole na neodređeno vrijeme

Biće to veliki parti u Šengenu u junu 2025. Mjesto Šengen se nalazi u jugozapadnom dijelu male države EU Luksemburga. Rijeka Mozel čini granicu sa Njemačkom i Francuskom. Na ovom graničnom trouglu 14. juna 1985. ministri Holandije, Belgije, Luksemburga, Francuske i Njemačke potpisali su sporazum o slobodnom prelasku granice bez ličnih kontrola na brodu „Mari-Astrid 2”. Ovo je bilo jezgro današnje „šengenske zone“, koja sada obuhvata 25 država EU, kao i Norvešku, Švajcarsku, Island i Lihtenštajn. Evropska komisija (EK) danas voli da opisuje putovanja bez kontrole za većinu Evropljana kao jedan od „dragulja“ evropskog ujedinjenja.

Ali, dragulji su u velikoj mjeri izgubili svoj sjaj a isto bi moglo da se dogodi i junskoj zabavi. Ministar unutrašnjih poslova Luksemburga Leon Gloden žali se na susjedne zemlje koje su ponovo uvele nasumične granične kontrole zbog velikog broja migranata. „To nije prihvatljivo za Luksemburg“, rekao je Gloden na sastanku ministara unutrašnjih poslova u četvrtak (12.12.2024.). „Šengen je jedno od najvećih dostignuća EU. Ne smijemo dozvoliti da granice ponovo postanu fiksirane u glavama ljudi."

Više kontrola nego ikada ranije

Tekuća 2024. godina je godina sa najviše graničnih kontrola na unutrašnjim granicama otkako je Šengenski prostor osnovan prije skoro 40 godina. Najvažnija tranzitna zemlja u EU, Njemačka, ponovo je uvela kontrole na svim kopnenim granicama sa svojih devet susjednih zemalja. Ovo se nikada ranije nije desilo. Od 2015. godine postoje kontrole na južnoj njemačkoj granici sa Austrijom kako bi se odvratili migranti koji stižu tzv. balkanskom rutom. Francuska je takođe ponovo uvela granične kontrole od 2015. godine, takođe zbog prijetnje od terorizma, ali su rijetko bivale sveobuhvatno sprovedene. Većina država, koje su uvele kontrole, odredila je samo dio svojih granica za provjeru identiteta.

Na unutrašnjim granicama odbijaju se stranci koji nemaju validna dokumenta ili kojima je zbog prethodnih prekršaja zabranjen ulazak u zemlju. Svako ko podnese zahtjev za azil direktno na granici ima pravo na privremeni ulazak i biće odveden u smještaj u prihvatni centar. Direktno odbijanje svih ljudi koji traže azil nije moguće prema evropskom zakonu.

Prošlog ponedeljka Holandija je takođe uvela granične kontrole za putnike iz Njemačke i Belgije. Gotovo u isto vrijeme, ministri unutrašnjih poslova odlučili su da od januara u potpunosti uključe Rumuniju i Bugarsku u šengensku zonu. Kontrole na kopnenim granicama tada više neće važiti u jugoistočnim zemljama članicama EU. Prošle godine su ukinute kontrole na aerodromima.

Izuzetak je skoro pravilo

Evropski parlament i Komisija EU u više navrata ističu da sistematske provjere lica na unutrašnjim granicama šengenskog prostora moraju biti „apsolutni izuzetak” i samo „posljednje sredstvo”, kako navodi Šengenski granični zakonik. Međutim, svaka država članica može da uvede granične kontrole na šest mjeseci i o tome mora da obavijesti Komisiju EU sa valjanim obrazloženjem. Kontrole se tada mogu produžiti na najviše dvije ili, u ekstremnim slučajevima, tri godine. Opravdanje se onda - često uz malo mašte - mora promijeniti. Kontrole se zatim mogu ponovo nastaviti do dvije godine. Komisija EU do sada nije uvela formalne procedure za kršenje graničnog zakona, iako neke države kontrolišu granice već deset godina.

Njemačka ministarka unutrašnjih poslova Nensi Fezer najavila je da bi sveobuhvatne kontrole na svim njemačkim granicama trebalo da budu nastavljene na neodređeno vrijeme sve dok broj pristiglih migranata ne padne na prihvatljiv nivo. „Sve dok su brojke u Njemačkoj tolike kolike jesu, kontrole će se sprovoditi. Šengenski prostor je od velikog značaja za Njemačku, ali onda mora da postoji i bolja raspodjela izbjeglica."

Spriječiti neovlašćene ulaske na spoljnim granicama

Fezer se poziva na pravila EU procedure azila. Prema njima, tražioci azila i izbjeglice treba da budu prihvaćeni u zemljama u koje su prvo ušli, odnosno direktno na spoljnim granicama šengenskog prostora. U stvari, to se de fakto ne dešava. Jer, mnogi migranti iz Grčke, Italije, Hrvatske ili Španije odlaze u sjeverne zemlje EU, kao što je Njemačka. Ove ljude treba zaustaviti unutrašnja kontrola na šengenskim granicama, po mogućnosti ih vratiti ili vratiti u zemlju EU u koju su prvo ušli. Da bi se postigao ovaj cilj, EU je donijela nove zakone o postupku azila, koji će doduše biti primijenjeni tek za dvije godine. Dakle, bar toliko dugo će postojati granične kontrole na njemačkim granicama.

Šta donose kontrole?

Stvarni uticaj kontrola lica u ​​šengenskom prostoru je kontroverzan. Njemačka savezna policija, koja ima do 11.000 službenika, u svojoj statistici ukazuje na desetine hiljada ljudi koji su htjeli da uđu u zemlju bez dozvole. Otprilike polovina njih se odmah odbija. Druga polovina podnosi zahtjev za azil. Hapšeni su krijumčari i izvršeno je na hiljade neriješenih naloga za hapšenje. Sindikat policije (GDP) govori o znatno manjem broj ljudi koji ilegalno ulaze u zemlju i vraćaju se nazad. Kontrole je, kažu, moguće sprovesti samo selektivno na velikim putevima. Uostalom, Njemačka ima graničnu liniju od 7.000 kilometara sa bezbroj putnih veza, rekao je šef policijskog sindikata Andreas Roskopf.

"Osjećaj bezbjednosti"

Magnus Bruner iz Austrije je kao novi komesar EU za unutrašnje poslove i migracije odgovoran i za šengenski prostor. On razumije sve veće granične kontrole. "Moramo da poboljšamo bezbjednost u evropskom prostoru. Ali moramo da se pridržavamo zakonskih propisa. Moramo da radimo na boljoj zaštiti spoljnih granica kako bismo ljudima dali osjećaj da ponovo kontrolišemo ko ulazi."

Vrlo je upitno da li će se to desiti do 40. godišnjice Šengena sljedeće godine. Luksemburg i dalje želi da na pravi način proslavi svoju „kolijevku Evrope bez granica" (samopromocija Šengena) sljedećeg juna, najavio je lokalni odbornik Šengena Tom Belion.

*ovaj tekst je najrpije objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu