18 godina od masakra kod sarajevske tržnice

Tokom rata 1992-1995 godine Sarajevo je svakodnevno bilo pod vatrom artiljerijskog i drugog oružja i oruđa bivše Vojske Republike Srpske (VRS). Na meti snaga lojalnih predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću često su bili civili u redovima za vodu ili humanitarnu pomoć, djeca u parkovima ili na igralištima. Prema tvrdnjama očevidaca, granatirana su i groblja za vrijeme sahrana, tržnice, biblioteke, sportski objekti, glavne gradske saobraćajnice i vozila javnog prijevoza.

Pod vatrom su bili gotovo svi prostori u gradu na kojima su se okupljali civili, putevi kojima su se građani kretali u potrazi za hranom... Na meti artiljerije VRS često su bile i bolnice, škole, a granatirani su i domovi za djecu bez roditeljskog staranja. Mnogi slučajevi „teroriziranja“ Sarajeva tokom proteklog rata opisani su u optužnicama koje je Tužiteljstvo Haškog suda podiglo protiv bivših pripadnika VRS, uključujući komandanta snaga „bosanskih Srba“ Ratka Mladića.

Bolna svjedočenja

Prema nalazima istražnih komisija, uključujući komisiju UNPROFOR-a, 28. avgusta 1995. godine sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa bivše VRS na uže gradsko jezgro ispaljeno je nekoliko minobacačkih granata. (Na naslovnoj fotografiji Markale nakon prvog napada u februaru 1994. godine). Jedna od njih eksplodirala je ispred Gradske tržnice Markale te usmrtila 43 i ranila više od 84 civila. Među ubijenima je i sedamnaestogodišnji Adnan Ibahimagić, prisjećaju se prijatelji njegove porodice.

„Njegovo tijelo je visilo preko ograde kod tramvajskih šina. Tog dana se nije javio, iako je imao običaj da se javi. Prvo smo ga tražili u Vojnoj bolnici, ali ga tamo nije bilo na spisku ranjenih i mrtvih. Tek kasnije smo pronašli njegovo tijelo u mrtvačnici. Imao je sedamnaest godina kad je ubijen“, kazao je Mehmed Mešić.

Granata proizvedena u Srbiji

Minobacačka granata koja je 28. avgusta 1995. godine ubila i ranila desetine građana Sarajeva bila je proizvedena u fabrici „Krušik“ u Valjevu (Republika Srbija) dvije godine ranije, posvjedočio je na suđenju Ratku Mladiću tadašnji istražitelj Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) BiH Emir Turkušić. Turkušić, koji je u istrazi o eksploziji učestvovao kao član tima za kontradiverzionu zaštitu MUP-a BiH, izjavio je da je na stabilizatoru granate pronađena oznaka KV-9307.

„To znači da je projektil bio proizveden u valjevskom 'Krušiku' u julu 1993. godine“, pojasnio je Turkušić. Istu oznaku imale su još četiri granate koje su tog dana eksplodirale u blizini Markala. Ratko Mladić je, između ostalog, optužen za teror nad civilima u Sarajevu granatiranjem i snajperisanjem u periodu od 1992. do 1995. godine. Mladićeva odbrana nastavit će ispitivanje Turkušića u srijedu (28.8.).

NATO-va „Namjerna sila“

Svjedok optužbe u procesu protiv bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, bivši član komande UNPROFOR-a u BiH David Harland, potvrdio je da su snage „bosanskih Srba“ vršile „ciljane napade na Sarajevo“ kako bi terorizirale civile. „Tada smo (1995. god.) rekli da ne znamo ko je te granate bacio kako bi prikrili planove o vojnoj intervenciji“, kazao je Harland. Karadžićevi sljedbenici i danas tvrde da je za masakr odgovorna vlada u Sarajevu, koja je željela izdejstvovati međunarodnu vojnu intervenciju.

Masakr kod Gradske tržnice 28. avgusta 1995. godine bio je posljednji veliki zločin Karadžićevih Srba u opkoljenom Sarajevu. Uslijedila je operacija NATO-a „Deliberate force“ (Namjerna sila). Vojno-političko rukovodstvo RS-a prisiljeno je na deblokadu Sarajeva i povlačenje artiljerije sa položaja oko glavnog grada BiH. Zračni udari prošireni su i van zone sarajevskog ratišta tako da je NATO uništio znatne vojne potencijale RS-a. U sjeverozapadnoj Bosni uslijedile su i vojne operacije Armije BiH i Hrvatskog vijeća odbrane što je, u kombinaciji sa međunarodnim pritiskom, dovelo do Daytonskog sporazuma.

Autor: Samir Huseinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić