11. septembar, "rat protiv terora" i posljedice po svijet

Prošlo je 20 godina od napada 11. septembra. Tornjevi novog Svjetskog trgovačkog centra uzdižu se na Nultoj tački (Ground Zero) u New Yorku, sa spomenikom koji opominje na gotovo 3.000 žrtava napada koji su u to vrijeme pogodili Ameriku i svijet u srce. Grad je ponovno stao na noge nakon šoka od napada na Kule bliznakinje (Twin Towers); ima više stanovnika nego 2001. godine; do pandemije koronom ekonomija je cvjetala. 

Ali ništa nije kao prije, a i kako bi moglo biti? Ne samo u SAD-u, gdje se ovaj dan, koji nikada neće nestati iz sjećanja, obilježava komemoracijama. Ali, obilježava se i u velikim dijelovima Bliskog istoka ili u Afganistanu. Doduše tamo se opet vijori talibanska zastava, baš kao i prije 20 godina. No, kada je u terorističkom napadu nedavno ubijeno oko 170 Afganistanaca i više od desetak američkih vojnika tokom operacije evakuacije na aerodromu u Kabulu, lokalna podružnica "Islamske države" proglasila se odgovornom za napad. Ova organizacija prije 20 godina nije ni postojala, kada je počeo "rat protiv terorizma". No njihovo je podrijetlo usko povezano s ovim ratom - i načinom na koji se vodio.

"Vrlo dobro znamo da je uspon takozvane Islamske države (IS) bio izravna posljedica pada Sadama Huseina 2003.", objašnjava Bernd Greiner. U intervjuu za DW, hamburški povjesničar objašnjava da je veliki dio prve generacije boraca IS-a potjecao iz stare vojske Sadama Huseina. "Nju su SAD odmah rasformirale. Time je stotine hiljada mladića ostalo na ulici bez izgleda za zaposlenje. To je plodno tlo za radikalizaciju", kaže Greiner.

Početak rata sa skalpelima

Godine 2001. teroristi Al-Qaide srušili su Svjetski trgovački centar, simbol ekonomske moći. Napali su Pentagon, centar vojne moći. Svojim masovnim ubojstvom izazvali su nacionalnu traumu. I sve to samo sa skalpelom, kojim su putničke zrakoplove pretvorili u oružje, kojim je upravljao saudijski Arap po imenu Osama bin Laden iz šatora u Afganistanu. Bilo je to neviđeno poniženje za zemlju koja je u to vrijeme bila možda na vrhuncu moći, koja se desetak godina nakon pobjede u "Hladnom ratu" i raspada Sovjetskog Saveza osjećala gotovo neranjivom. 

SAD su reagirale sa zaprepaštenjem i tugom - i imale su solidarnost cijelog svijeta. Bile su bijesne i tražile odmazdu - i naišle na razumijevanje. Policijska akcija ili operacija sa specijalnim snagama, poput 10 godina kasnije u ubojstvu čelnika Al-Qaide Osame bin Ladena u Pakistanu, nije dolazila u obzir za američku administraciju. Prvi put u povijesti NATO-a aktiviran je Član 5 ovog Saveza. U vojnoj akciji koju je Vijeće sigurnosti UN-a ozakonilo kao akciju samoobrane, talibani u Afganistanu su svrgnuti u roku od nekoliko mjeseci.

Kada je George W. Bush 2003. napao Irak, više nije bilo davanja takve legitimnosti. Postojale su samo lažne tvrdnje o vezama Sadama Huseina s napadačima11. septembra, kao i lažne tvrdnje da je irački diktator proizveo oružje za masovno uništenje.

"Neizostavna nacija" demonstrira svoju moć

Američki povjesničar Stephen Wertheim rekao je za DW da su mnogi američki političari vidjeli priliku nakon 11. septembra da pokažu svijetu da su Sjedinjene Države "neophodna nacija" svijeta. "I tu „neophodnost" su demonstrirale tako što su pokušale redizajnirati cijelu državu i jednu čitavu svjetsku regiju", kaže on.

Bernd Greiner vidi još jedan motiv: "U svojoj nemoći i nemoći pred takvom vrstom asimetričnih napada, SAD su htjele pokazati svijetu, a posebno arapskom svijetu: Svako ko se petlja s nama u budućnosti, izgubio je svoje pravo na postojanje." Zaključak ovog povjesničara glasi: "Bio je to u osnovi simbolički čin, kako u Afganistanu tako i u Iraku."

U prilog Greinerovoj tezi govori sljedeće: Samo nekoliko sedmica nakon 11. septembra, Bijela kuća je zatražila od Pentagona da razvije scenarije za rat protiv Iraka. Bob Woodward je u svojoj knjizi „Bush at War" napisao da je američki ministar obrane Donald Rumsfeld bio zabrinut da nema dovoljno meta za američko visokotehnološko oružje u Afganistanu. "Ne želimo izgledati kao da čekićemo po pijesku", rekao je Rumsfeld. "Trebamo nešto što možemo pogoditi. Ali nema toliko Al-Qaide", rekao je Rumsfeld. 

Povjesničar Stephen Wertheim zaključuje: Irak je predstavljao manje prijetnju, a puno više pozornicu.

Gotovo milijun ratnih žrtava

"Rat protiv terorizma" koji je proglasio predsjednik Bush postao je rat bez granica. Rat "koji nije precizno definiran, ni vremenski ni geografski. On se vodi globalno", kako objašnjava Johannes Thimm, stručnjak za SAD u Berlinskoj zakladi za znanost i politiku, SWP. Projekt "Cost of War" Sveučilišta Brown u Providenceu u SAD-u u svom najnovijem popisu dolazi do podatka od ukupno 85 zemalja u kojima američka vlada provodi mjere protiv terorizma. Tim, koji se sastoji od više od 50 znanstvenika, pravnih stručnjaka i aktivista za ljudska prava, ima još više podataka, zastrašujućih podataka: Prema njima u "ratu protiv terorizma", ukupno je skoro 930.000 ljudi ubijeno u izravnim borbama, od toga gotovo 400.000 civila.

Ovakvi podaci bacaju drugačije svjetlo na riječi američkog generala Stanleyja A. McCrystala koje je izrekao u njegovom uvodnom obraćanju kao zapovjednik ISAF-a u Afganistanu 2009. godine: "Vjerujem da je percepcija javnosti o ubijenim civilima jedan od najopasnijih neprijatelja s kojima se suočavamo". Konsekvenca toga je da je to prljavo lice rata uglavnom postalo skriveno.

Svjetska javnost reagirala je shodno tome šokirano kada je platforma Wikileaks otkrila pravo lice ratova u Iraku i Afganistanu 2010. godine. A objavljivanjem videa "Collateral Murder" podastrti su vrlo drastični dokazi o ubojstvu civila u Bagdadu.

Gubitak ugleda

Ugled SAD-a već je ionako bio narušen. Zato što su se u svom ratovanju postavili iznad zakona. U intervjuu za DW, stručnjak SWP-a Johannes Thimm prvi put spominje službeno ponovno uvođenje mučenja: "Budući da je mučenje zapravo bilo potpuno kršenje zakona. Postoji i razlog zašto se ne naziva mučenjem, već "poboljšanim tehnikama ispitivanja" (enhanced interrogation techniques) jer je mučenje jednostavno nedvojbeno zabranjeno međunarodnim pravom.

No, i desetljeća duga zatočenja osumnjičenih u potpuno bezakonitim prostorima poput američke mornaričke baze Guantanamo dio su toga. I prije svega ubijanje osumnjičenih za terorizam napadima bespilotnim letjelicama: Biro za istraživačko novinarstvo trenutno je izbrojao najmanje 14.000 napada bespilotnim letjelicama. Navodi se da je navodno ubijeno između 9.000 i 17.000 ljudi, uključujući do 2.000 civila i stotine djece. Johannes Thimm stoga dolazi do poražavajuće procjene: "Čak i ako se to ne može empirijski dokazati: Moj je dojam da je ciljano ubijanje bespilotnim letjelica vjerojatno proizvelo više džihadista u Afganistanu nego što je ubilo."

Ne samo u Afganistanu. Politolog Julian Junk iz Zaklade za istraživanje mira i sukoba (PRIF) iz njemačke savezne zemlje Hessen rekao je za DW: "Možemo reći da su nelegalne metode u 'ratu protiv terorizma' imale mobilizacijski učinak i na selefije i na njemačke džihadističke skupine".

Greška od osam bilijuna dolara?

Prema "Troškovima rata" („Cost the War"), 20 godina "rata protiv terorizma" samo je SAD koštalo nezamislivu svotu od osam bilijuna dolara. Time bi se lako mogao više puta platiti infrastrukturni program Joea Bidena. Zbog toga stručnjak za Ameriku Bernd Greiner, potpuno neovisno od posljedica za ostatak svijeta, dolazi do zaključka: "SAD su pretrpjele ogromnu štetu od ovih ludih troškova za ratove u Iraku i Afganistanu".

"Dakle, postoji toliko drugih vrijednih poduhvata na koje su Sjedinjene Države mogle usmjeriti svoj ogroman broj ljudi i resursa", uzdiše američki povjesničar Stephen Wertheim, "umjesto da destruktivno reagiraju na napad od 11. septembra."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu