100 godina "Save the Children"
19. maj 2019
Prvi svjetski rat tek se završio kada je Engleskinja Eglantyne Jebb odlučila da posjeti pobijeđenog neprijatelja - Njemačku. Ona je zabrinuta za djecu bivšeg neprijatelja. Bivša učiteljica se pribojava da djeca posebno pate od posljedica rata i blokade od strane saveznika, bez obzira na potpisivanje primirja. Pored Njemačk, Eglantyne Jebb je 1919. posjetila i Austro-Ugarsku i zemlje Balkana.
Ova 43-godišnjakinja iz dobro situirane porodice, poznata po svom socijalnom angažmanu, nailazi na očajnu siročad, glad, razorene porodice, traumatizirane ljude. To je nešto na što je nije mogao pripremiti studij književnosti u Oxfordu, niti istraživački rad u Cambridgeu.
Uprkos svim otporima
Eglantyne Jebb hoće da pomogne, što brže i što konkretnije. "Svi ratovi, opravdani ili neopravdani, izgubljeni ili pobjednički su ratovi protiv djece", govorila je ova Engleskinja. Upravo ta rečenica odredila je njen budući rad. Kada se vratila u Englesku, odlučuje da počne prikupljati novac. No, britanska javnost malo zna o patnjama njemačkih civila. Veliki članci u štampi bave se njemačkom krivicom za rat. Plan koji ima Eglantyne Jebb prijeti da propadne.
"Onda je ona stala na londonski Trafalgar Square i slikala se sa strašnim fotografijama djece koja umiru od gladi, postavivši pitanje: Iza čega stojimo mi kao zemlja?", kaže u intervjuu za DW Susanna Krüger, voditeljica organizacije "Save the Children Deutschland" (Spasite djecu, Njemačka) i dodaje da je zbog toga engleska aktivistkinja morala čak na nekoliko dana u zatvor.
Ali svi otpori i napadi nisu je mogli ubijediti da odustane. Sa svojom sestrom Dorothy Buxton ona je kratko nakon toga osnovala organizaciju "Save the Children Fund". Tako Njemačka po prvi put dobija pomoć iz Engleske. Konačno se desilo da pobjednik pomaže poraženom. Ova pionirka u borbi za dječija prava potom započinje i projekte pomoći djeci u Rusiji, Armeniji, Bugarskoj, Rumuniji i Grčkoj.
Univerzalna prava djece
1924. Međunarodni savez u Ženevi, jedna vrsta prethodnice UN-a, u svoju Ženevsku konvenciju uvrštava i prava djece. Ti principi su bili i baza za Konvenciju o dječijim pravima koju je 1989. usvojio UN. Prije toga sve to nije imalo obavezujući karakter i odvijalo se u smislu: dajmo nešto jadnoj djeci", pojašnjava Susanna Krüger iz organizacije "Save the Children Deutschland". Upravo Eglantyne Jebb je jasno rekla da to nije dovoljno i naglasila da "djeca imaju univerzalna prava"dodavši da će to staviti na međunarodnu agendu. To je bio istorijski korak i veliko životno dostignuće Eglantyne Jebbs, kaže Susanna Krüger.
Engleska aktivistkinja za prava djece umrla je samo četiri godine nakon potpisivanja deklaracije i to u 52-oj godini nakon jedne operacije. Danas je "Save the Children International" sa svojom centralom u Londonu najveća nezavisna organizacija za pomoć djeci na svijetu. Ona je aktivna u 120 zemalja, a u 28 država ima svoja predstavništva. Od 2004. postoji i ured u Njemačkoj.
Ova međunarodna nevladina organizacija trudi se da na licu mjesta pruži pomoć za samopomoć. U svoj posao ona uvezuje vlade i vlasti na svim nivoima. "Save the Children" organizuje hranu, lijekove, smještaj i školovanje za djecu.
Ugroženo svako peto dijete
Najveće misije ova organizacija je imala nakon 2. svjetskog rata. Tada je poražena Njemačka ponovo dobila pomoć iz Engleske. Ali posebno velika pomoć pružena je tokom Korejskog i Vijetnamskog rata, potom gladnoj djeci u Etiopiji, Somaliji, jugoistočnoj Aziji i Sudanu tokom 80-ih godina 20. stoljeća, ali i nakon rata u Ruandi 90-ih. Broj djece koja žive u kriznim ili ratom zahvaćenim područjima povećao se, međutim, u posljednje dvije decenije. Tako je tokom 2017. zabilježeno 420 miliona takve djece, što znači da je svako peto dijete bilo pogođeno. Do ove spoznaje dolazi se u najnovijoj studiji organizacije "Save the Children" i Instituta za istraživanje mira u Oslu.
Slavlje za stogodišnji jubilej, međutim, zasjenjuju druga konfliktna žarišta kao što su Jemen i Irak. Rad saradnika "Save the childern" sve je opasniji. "Na međunarodno pravo kao da se manje gleda nego u prošlosti", mišljenja je Susanna Krüger. "Bombarduju se škole i bolnice. Više ne pomaže ako na vozilu imate znak Crvenog krsta. Opet vas gađaju."
Lošije šanse za roditelje
Sa zabrinutošću "Save the childern" gleda na predstojeće Evropske izbore. "Evropska Unija ne govori jednim jezikom, iako djeca u Evropi sve više pate od socijalnih podjela", kaže Susanna Krüger i dodaje da je "25 miliona djece u Evropi ugroženo siromaštvom". To je druga vrsta siromaštva u poređenju sa Afrikom, napominje Krüger i primjećuje da evropska djeca danas imaju lošije šanse nego što su ih imali njihovi roditelji. Stoga se Susanna Krüger nada da će na izborima za EU biti izabrane partije koje će se fokusirati na teme važne za budućnost djece kao što su klimatske promjene, socijalna nepravda i digitalna revolucija.
Ali, postoje i pozitivni pomaci, kaže voditeljica "Save the childern" za Njemačku. "Smrtnost djece je smanjena za 50 posto u posljednjih 20 do 30 godina. Više od 80 posto djevojčica pohađa školu." Nedavno je organizacija "Save the childern" u svom programu proglasila tri ambiciozna, globalna cilja koja bi se trebala ostvariti do 2030., a koja se nadovezuju na svjetsku razvojnu politiku. To su: 1. nijedno dijete ne smije umrijeti od bolesti koja se može izbjeći, 2. sva djeca imaju prava na osnovno obrazovanje, i 3. stvaranje okruženja i svijeta u kojem se nasilje protiv djece neće tolerisati.
"Save the Children" smatra da Njemačka sa svojim rastućim geopolitičkim značajem ima posebnu odgovornost. "S obzirom na to da je Njemačka ove i naredne godine nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i da je na drugom mjestu u svijetu u pružanju humanitarne pomoći, njena vlada ima centralnu ulogu u poboljšanju položaja djece u konfliktnim područjima", kaže se u posljednjem izvještaju ove humanitarne organizacije. Jedino što trenutna politička situacija u svijetu ne daje nadu da bi se ovi ciljevi mogli ispuniti u zacrtanom roku.