Vjerovatno još nijedan njemački kancelar nije putovao u Kinu pod ovako teškim uslovima kao Olaf Šolc, koji tamo boravi u petak (4. novembar 2022.).
Vlada socijaldemokrate Šolca, u kojoj su još Zeleni i Liberali, posvađana je po pitanju odnosa prema Kini. To se jasno vidjelo po histeričnom sukobu o učešću velike kineske brodske kompanije Kosko u hamburškoj luci.
U evropskom komšiluku se podozrivo gleda na Šolcovu odluku da na jednodnevni izlet do Pekinga povede veliku privrednu delegaciju. To liči na nastavak politike iz ere kancelarke Angele Merkel, kada su odnosi sa Kinom bili prevashodno shvaćeni kao podsticaj za privredu.
Na globalnom nivou se zaoštrava rivalstvo Sjedinjenih Država i Kine. To pred Berlin stavlja pitanje kako se postaviti u konfliktu između najvažnijeg partnera na polju bezbjednosti i zajedničkih vrijednosti, te najvažnijeg trgovinskog partnera.
Vašington sukob sa Pekingom želi da predstavi ne samo kao sudar demokratije i autokratije, već maltene kao borbu dobra i zla. Vašington u tome očekuje da ga saveznici poslušno slijede.
Si Đinping proširio diktatorska ovlašćenja
Kao da to nije već dovoljno komplikovano, kineski šef države i partije Si Đinping dao je upravo sebi treći petogodišnji mandat i još proširio diktatorska ovlašćenja. Šolc je prvi zapadni državnik koji sreće tog novog, još moćnijeg Sija.
U posjeti se kriju i šanse. Recimo, da se priča o klimatskim promjenama kao izazovu ljudskog roda, gdje se ništa ne može uraditi bez Kine. Ili o ruskom ratu protiv Ukrajine, da se vidi koliki je uticaj Pekinga na Moskvu i kako bi se mogao upotrijebiti.
Tu je prilika da se priča o napetostima oko Tajvana, o ljudskim pravima, o odnosu prema ujgurskoj manjini. Kad već Šolc vodi privrednu delegaciju, valja pričati i o jednakom pristupu tržištu za zapadne i kineske firme. To bi bilo u korist i evropskih partnera, i svakako je važnije nego da njemačke firme samo nađu nove poslove.
Olaf Šolc će u Pekingu morati da pokaže kako izgleda balans između partnerstva, konkurencije i strateškog rivalstva sa Kinom. Ranija naivnost u odnosu prema Pekingu sada je davno prošlo vrijeme. Ali, nju ne treba da smijeni histerija koja se ponekad razaznaje kad se govori o opasnosti da njemačka ekonomija bude zavisna od kineske.
Potrebna je strategija. Ali ona se još ne može naslutiti.
Shvatili poruku: Treba izbjegavati monopol i težiti diverzifikaciji
Ekonomski odnosi će uvijek biti važni – jer Kina je druga privredna sila svijeta. Od gajenja trgovinskih odnosa niti može niti treba da se bježi. Ali, i šefovske etaže velikih njemačkih koncerna shvatile su poruku aktuelnih kriza da treba težiti diverzifikaciji, tražiti razne dobavljače i razna tržišta. Tražiti nove partnere, bez odricanja od Kine.
Za svjetski mir je loše što su kanali komunikacije Vašingtona i Pekinga gotovo sasvim zapušeni. Osim začkoljica i uvreda, tu nema razgovora. Odbojnost prema Kini je izgleda jedino što ujedinjuje inače nasmrt zavađene političke tabore u SAD.
Utoliko je važnije da Evropljani čuvaju kanale komunikacije, posebno jer njihovi interesi nisu isti kao američki. Šolc bi trebalo da nastupa kao Evropljanin. Kad je francuski predsjednik Emanuel Makron na put u Kinu 2019. poveo i jednog člana njemačke Vlade, bio je to jak znak evropskog jedinstva.
Evropske zemlje samo skupa imaju težinu i samo tako mogu da ostave utisak u Pekingu. Bez EU bi Šolc na pekinškom izletu bio znatno oslabljen.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu